Kad se sve što je u životu potrebno svede na ruksak prepun sreće
i dašak dobrog društva
Znate li da su prvi planinari u Hrvatskoj vrhove osvajali s vrlo skromnom opremom? U jednostavnim, ručno izrađenim čizmama, žene u haljinama, s plahtom omotanom oko kaputa da zadrže toplinu što je dulje moguće. Prepreke nisu bile ni snijeg, ni led, ni karte ispisane rukom, koje je valjalo čuvati od vjetra i kiše.
Od prvog dana planinari nisu bili samo zaljubljenici u prirodu; bili su njeni istraživači, čuvari i zaštitnici. Osluškivali su njene mudrosti, slijedili njeno vodstvo i upijali prizore. Lekcije naučene sa svakog susreta, šetnje i staze bilježili su ne samo u planinarski dnevnik, nego i u pamćenje i srce, kako bi ih ponovno doživjeli i podijelili s drugima.
Baš tu priču nastavljaju Virovitički susreti planinara, tradicionalno okupljanje koje već dva desetljeća okuplja zaljubljenike u kretanje, visine, šume i proplanke Virovitičke Bilogore. U listopadu, mjesecu kada krošnje pokažu raskoš svojih boja, sjene postanu dulje, a svjetlost poprimi zlatni ton, planinari se sastaju kod doma u Sv. Đurađu.
Bilogora ovdje zove kroz tri izazova, tri staze:
- Virovitički vidici – zahtjevnija staza s koje pogled puca na Viroviticu u svoj svojoj raskoši. Prolazi ulicama, poljskim putem, šumom i obroncima koji oduzimaju dah — naporom, ali i oduševljenjem.
- Laganini staza – idealna za izmjenu priča, anegdota i životnih iskrica dok noge osvajaju obronke i zavoje, gdje svaka prepreka donosi malo iznenađenje.
- Rekreativna staza – najkraća, ali jednako ispunjava, izvlači najbolje iz svakog sudionika i nudi pravi užitak u kretanju.
Planinari su sjajni domaćini, a učiteljica koja ih je oblikovala je priroda sama. Dolazak na susret ujedno je i putovanje kroz gastro prošlost: doručak s okusima djetinjstva: „kruh i namaz“ s maslacem i pekmezom ili s masti i paprikom, priprema sve sudionike za stazu, a povratak nagrađuje toplim grahom i zajedničkim druženjem.
Svatko ovdje ne zapisuje samo svoj dnevnik avanture, nego otkriva i sebe. Svaka staza mijenja čovjeka; on prirodi daje korake, vrijeme i prisutnost, a ostavlja brige, strahove i neizvjesnosti. Planinari kažu: priroda uzima negativnost i dijeli je na tako sitne dijelove, dok na kraju potpuno ne nestanu.
Jedna iskusna planinarka, koja dolazi na Virovitički susret iz drugih krajeva Hrvatske, mudro ističe:
Sve što mi danas treba je u ovom mom ruksaku. Planinarenje me naučilo vrednovati život. Potaknulo me razmišljati i djelovati, da ne gomilam nepotrebne stvari. Zato danas na leđima, a onda tako i u životu, nastojim nositi samo ono što je zaista potrebno.
Prošla sam stotine kilometara ruta po Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj. Kad vidite isto drvo u šumi dvaput, shvatite da ste se možda izgubili. Prebacite to na život i shvatit ćete, dobro je znati gdje ste, s kim ste i kamo idete.
Uzmite zato osnovno, bocu vode, sendvič, dobre gojzerice i slojevito se obucite. Pa na stazu. I vidjet ćete više od drveća, trava, asfalta ili divljači.
A koju stazu odabrati, kad dolazite na ove susrete na Bilogoru?
Bilo da ste sami, u paru ili s djecom, odaberite onu koja vas najviše „zove“.
Planinari znaju da svaka staza bira svoje ljude, zato osluškujte, koji to zavijutci šapući vaše ime.
I ne brinite, ne morate čak ni šetati na Virovitičkim susretima planinara. Dođite i družite se oko vatre i kotlića, poklanjajte osmijeh i igrajte se s djecom dok čekaju rekreativce i iskusne osvajače vrhova i obronaka.
Ako imate svoj ruksak pun sreće, ovdje ste uvijek dobrodošli, bez ijednog prijeđenog kilometra.
Zašto gubimo vrijeme?
Dođite. Spremni ste!
