U ovom prirodnom utočištu osjetiti ćete kako zaista pripadamo prirodi i ona nama
U srcu Virovitičko-podravske županije, malom mjestu Kozice kod Slatine, smjestio se Ranč Metaluna. Svi koji su ga posjetili kažu kako je to mjesto na kojem se ne dolazi samo vidjeti, hraniti i timariti životinje, već ovdje sva vaša osjetila postanu dio prirode. Štoviše, osjetite kako je ona dio – vas.
Priča o Metaluni počela je jednostavno. Čak i pomalo čudesno. Prije nekoliko godina, majka troje djece tražila je način kako pomoći sinu koji je zbog alergija i bronhitisa u svojom vrtićkom ruksaku uvijek morao imati pumpicu za disanje. Na jednom ljetovanju u Ninu otkrili su magareće mlijeko. Samo jedna litra bila je dovoljna za slobodne udahe i mirne noći. Bio je to znak: postoji lijek! Kada su došli po drugu litru, s njom su kući doveli i Reu, prvu od danas ukupno 14 magaraca po kojima je Metaluna, kao oaza zdravlja, nadaleko poznata.
Da, možemo reći kako ovdje, u srcu Slavonije, ispod višestoljetnih hrastova, vlada ozračje mira, osmijeha na licu, zdravlja i svega onog što tijelu donosi spokoj i odmak od užurbane svakodnevnice.
No Rea i njena „tvrdoglava“, ali preslatka ekipa nisu same. Društvo im na imanju pravi i osam konja, ovce, koze, kokoši, pas Koko, mačke i brojne druge pitome domaće životinje.
Široka dvorišta, prostranstva zemlje, zelenila, nisu samo mjesto za ljubimce s perjem, krznom, dlakom… Ovo je utočište za sve plemenite duše spašene od sigurne smrti i bešćutne ljudske ruke. Neke zlostavljane, napuštene, izgladnjele, životinje su ovdje pronašle toplinu, dom, ali i brojne dječje i odrasle ruke koje ih maze, češljaju, hrane, griju. Svaka životinja na ranču, od konja do mačke, ovdje ima ime, priču i svoje mjesto. Neke na travi, neke na grani.
A svaki posjetitelj ovdje je dobrodošao. Metaluna je uvijek otvorena – nema radnog vremena. Ne trebate se ni najaviti. Uđite samo pod jednim uvjetom; spremni osjetiti dijete u sebi. Ili ga možda po prvi put doživjeti, ruku punih krzna, vlažnih znatiželjnih njuškica, očiju punih divljenja. Ovdje će vas prije svega pozdraviti same životinje, one ovdje kraljuju. Ali ne brinite; koliko su dobri vladari, toliko su još bolji kao domaćini.
Poklonit će vam srce „na prvu“. Znat ćete o čemu pišemo.
Jer, nisu to samo igre ili jahanje magarca i konja. To je iskustvo gledanja u oči bićima većima od sebe, a opet, poniznima do te mjere da na prvu spuštaju glavu pod meki dječji dlan. To je ujedno i strahopoštovanje prema životu koji je mnogima danas nepoznat i stran, a o kojem je čovjek prije stotinjak godina bio potpuno ovisan. Podsjetnik na ljepotu i snagu prirode na kojoj treba biti zahvalan. Ovdje čovjek upoznaje nekog novog sebe.
Radionice starinskih igara, nošenje jaja u žlici, skakanje u vrećama, koturanje guma, skrivanje u balama sijena, pa i pečenje sljezovih kolačića na vatri – sve to oda je djetinjstvu i potrebi da čovjek što više bude u prirodi i s prirodom.
Na Metaluni posebno mjesto zauzimaju i djeca s teškoćama u razvoju, koja ovdje otkrivaju čaroliju terapijskog jahanja. Svaki konj je pažljivo odabran i educiran da bude strpljiv, nježan i siguran. Spreman da smiri nožice koje drhte od uzbuđenja i ponudi vrat na milovanje ruci koja više govori dodirom nego riječima.
Dok djeca sjede u sedlu i dodiruju krzno, pod budnom rukom trenerice jahanja, ta povezanost između djeteta i životinje postaje gotovo neraskidiva. Mala srca prepoznaju miran ritam životinje koja ih čuva. Ovdje se uči povjerenju, ne samo u životinju i instruktoricu, već i u sebe.
Svaki osmijeh, svaki pogled pun ponosa priča priču o djetetu koje je pronašlo svoje mjesto u svijetu, tu gdje se osjeća sigurno, voljeno i povezano sa svim živim bićima.
Ljeti je sve puno osmijeha, cike i igara. No kada prosinac prekrije polja i šumarke, životinje Metalune postaju živi protagonisti adventskih jaslica diljem županije. Ovce, koze i magarci u naša sela i gradove nose toplinu i mir božićnog vremena.
Njihovi blagi pogledi, tiho strpljenje i nenametljivi osjećaj mira pričaju priče o spasenju, bezuvjetnoj ljubavi i novim počecima. U trenucima kada se svjetlost kratko zadrži na nebu, oni bude onu unutarnju, duboku i svjetliju, podsjetnik da se i u najhladnijim, najtišim danima krije toplina, ako srca ljudi i životinja kucaju zajedno.
„Opasnost“ od prevelike sreće
Oni koji su bili na ranču, upozoravaju na jednu veliku „opasnost“ – od prevelike sreće.
Ako odlučite zakoračiti na Ranč Metaluna, budite spremni na nešto što ne piše u brošuri, ali se dijeli usmenom predajom: djeca odavde najčešće odlaze u suzama.
Ne zato što im je bilo loše. Ne zato što su pala, ogrebla se ili se umorila (iako obično jesu iscrpljena od trčanja po pašnjacima, skakanja u vrećama i timarenja svake životinje koju uspiju dohvatiti).
Plaču zato što ne žele otići.
Jer su sate proveli u prirodi, zaboravili na vrijeme, zaboravili na ekrane, zaboravili da postoji išta osim magaraca koji im guraju njuške u dlan, konja koji strpljivo čekaju njihov smijeh i komadić jabuke, koza koje im kradu lišće iz ruku i grančice koju su pronašli, očistili i na njoj na vatri, pod vedrim nebom, ispekli svoj pravi, hrskavi i sočan komad sljezovog kolačića.
Plaču jer su ovdje pronašli nešto što se ne da spakirati u auto i ponijeti kući;
osjećaj slobode, prijateljstva i onog pravog, čistog djetinjstva.
Zato, ako planirate posjetiti Metalunu, dolazite na vlastitu odgovornost:
moguće je da ćete i vi poželjeti ostati duže nego ste planirali.
A vaša djeca? Pa, njih ćete možda morati nagovarati, pregovarati ili nositi do auta (čest scenarij, s iskrenim obećanjem „da ćete se već iduće subote vratiti“).
Ali zato ćete svi otići s punim srcem, lakšim korakom i uspomenom koja će grijati i tješiti, hraniti srce kad dani postanu sivi i jednolični.
Dođite. Metaluna vas čeka. I, ne, neće vam zamjeriti ako se i vi rasplačete kad dođe vrijeme rastanka.
Fotografije: Ranč Metaluna
