Iz srca „vulkana“ u zelenu slavonsku avanturu
Za planinarenje na Papuku kažu da je nešto posebno. Kažu, riječ je o „lovu“ na najljepše vidike, s 9 nevjerojatnih točaka i 7 vidikovaca s kojih pogled puca na Pečuh, Bosnu i Hercegovinu i puno, puno dalje s ove zelene slavonske planine. Da je riječ o potrazi za putevima iz srca nekadašnjeg vulkana, koji je svoj trag ostavio u zapisima kamena na čak osam reljefnih jezika, od granita do magme. Vele, znat će ih pročitati oni koji osjećaju snagu prirode u sebi.
Papuk za ljubitelje planinarenja nudi osam ruta. Svaka je posebna. Ona, što na Ivačku glavu vodi od crkve u Velikoj, pa preko Turskog grada, Tauberovih stijena i križa do vrha Lapjaka, sve do Nevoljaša, na kojem se pogled gubi u šumskom prostranstvu i miru koji prekida tek uzdah divljenja i poštovanja. Na ovom je putu, dugom oko 9 kilometara i nedodirljivi labirint bukove šume koju samo priroda održava, a čovjek promatra i iz nje uči.
ZEUSOV TRON I PUT U SRCE PAPUKA
Velika– Mališčak – Orahove vode – Ivačka glava ruta je koja planinare vodi od promišljanja sv. Augustina (kreće se od crkve), pa sve do Ivačke glave, koja je najviši dio staze. Skriva tajne o kamenolomu i rijetkim vrstama biljaka kojima Papuk obiluje. Ova je trasa posebna i po „Balkonu“. Vidikovac je to na južnoj trasi Mališćaka, s kojeg puca nevjerojatan pogled na Papuk. A onda, dalje, na Stinicama je Zeusov tron; tamo je vješta ruka prirode izradila kamen u obliku stolca s naslonjačem. Ovdje se lako povjeruje da su bogovi birali baš to mjesto za predah i pogled prema dolini.
Iz iste točke, crkve sv. Augustina, možete ukrasti 2 sata i 15 minuta samo za sebe, drugom rutom, dugom 8,5 kilometara. Krenete iz Velike, pratite markacije, šumu i tišinu. Prođete Lapjak, Veliku bukvu, stare izvore i šumske putove, pa sve do Češljakovačkog visa, čistog zraka na 825 metara mira. Kad se upisujete u knjigu, svjesni ste da vas je Papuk na ovom dijelu naučio usporiti. Vidjeti bitno.
U srce Papuka vodi i treći put, 398 metara uspona, uz vodu kao pouzdanog vodiča. Praćena zvucima obližnjih potoka, staza vodi uz Dubočanku; asfalt se izmjenjuje s tucanikom, a put polako daje do znanja da se kreće prema planini. Dok čovjek prolazi pored Duboke, starih odmarališta i šumskih cesta, Papuk pokazuje svoje nježno lice. Ono tiho, strpljivo.
Nije dramatičan, više melankoničan. Kao i životu, ovdje se putovi granaju; Šulerov put, Podlazje, a kod Jezerca, na 560 metara nadmorske visine, staze se opet susreću. Tko želi, može skrenuti prema vrhovima, skijalištu ili Nevoljašu, ili hodati kroz iskustvo dalje; širokom šumskom cestom, lagano prema sjeveru, kroz hlad bukove šume, sve do Jankovca, koji u svoj zagrljaj dočekuje svakog putnika namjernika.
KAMENO LICE SREDNJEVJEKOVNE UTVRDE
Onaj tko želi pogledati u kameno lice Papuka, tajnovito i čvrsto poput starih bedema, za njega je kratka staza od 2,8 kilometra, oko 290 metara uspona, od Vučjaka Kamenskog, na lokalitetu zvanom Lula. Iako je početak miran, već nakon desetak minuta hoda makadamskom cestom put nagovještava promjenu karaktera. Nagli uspon pokazuje izazovan papučki identitet, preko prorijeđene bukove šume, poznate i kao „tamne vladarice“ ovog prostora.
Traktorska vlaka vodi strmo, izravno prema grebenu; dionica je to koja traži dobru kondiciju i donosi snažan planinarski doživljaj. Tko želi do srednjovjekovne utvrde Kamengrad, mora biti spreman ići još više, do bedema koji su stoljećima nadzirali Papuk i okolicu.
Kad osvojite ovu stazu, postaje lakša spoznaja svih bitki koje su se u povijesti vodile za zemlju, položaj, ideale. Sve dobije smisao, u jednoj točki s koje pogled puca na papučko prostranstvo.
JEDNO TLO, STOTINE VRSTA
Ako želite početi s Jankovcem, ima jedna staza, koja vodi do jednog od najviših vrhova papuka, Ivačke glave. Započinje na eko-točki Jankovac, uz odobravanje slapa Skakavca. Makadam vodi do šumskog ruba, a onda počinje uspon. Do „krova“ Papuka, hoda se po sagu od lišća ili iglica. Tu je i tihi spomen na groblje iz Drugog svjetskog rata. Završni uspon, koji zimi izgleda poput ledene ploče, a zapravo je glavica od kamena, vodi do Ivačke glave, na 913 metara nad morem.
Mjesto je to, koje poput munja, privlači druge planinarske puteve i staze, baš kao i planinare i rekreativce. Noga na ovom mjestu zadrhti ne samo od napora, već od osjećaja strahopoštovanja pred veličinom Papuka u svoj njegovoj raskošnoj ljepoti. Čovjek je ovdje malen. Ovdje se strah, briga, pa i prolaznost života – gube.
Eko-točka Jankovac polazište je još jedne staze, namijenjene osobama s invaliditetom. Priroda je sve uključila, pa se s ovog prostora kreće polako makadamskom cestom prema staroj skijaškoj stazi, do Šarenog stupa, važnog raskrižja planinarskih putova. Hod grebenom donosi osjećaj širine i slobode, dok se put prirodno spaja sa Slavonskim planinarskim putem. Završni dio, pun prekrasnih priča o šumi, čovjeku i slobodi, vodi do Češljakovačkog visa, na 825 metara nad morem. Nekoliko minuta dalje nalazi se vidikovac, s pogledom prema Požeškoj kotlini i dalekim obrisima. Tu, na vrhu, jasno je da Papuk svima otvara svoja vrata.
Odlučite li se na planinarenje Papukom, morate biti spremni iskusiti cijelu Hrvatsku na relativno malom prostoru; ovdje rastu i borovi, kao da i danas povezuju Panonsko more i Papuk koji ga se sjeća. Vidjet ćete smreke i jele, hrast i bukvu. Kao da se slavonska planina odlučila na brisanje granica, onih povijesnih, geoloških, bioloških i odlučila biti dom svima, koji se unutar njegovih razgranatih i mekih ruku žele osjećati prihvaćeno i dobrodošlo.
No, nemojte da vas dobrodošlica zavara. Papuk je prije svega planina s tisuću lica. Mudrica uvijek testira svoje goste. Pokažete li iskrene namjere, srce otvoreno za prihvaćanje i poštovanje, a um spreman na akciju, dočekat će vas kao odličan domaćin.
No zanemarite li upozorenja i savjete koje je već na početku podijelio, riskirate se izgubiti, ne samo u njegovim prostranstvima, već i u vlastitim nemoćima, nesigurnostima i predrasudama.
Papuk, prije svega, uči svojom mudrošću i postojanošću. Njegove lekcije ostaju zapisane u srcima – tamo gdje se najduže pamte.
